Ili kako se probuditi iz ljetnjeg sna?
Sredina avgusta je tu, ljeto polako ostaje iza nas… Iako ste fizički vratili u stvarnost, vrlo vjerovatno još uvijek sanjarite kao da ste na plaži?! Jednostavno i tijelo i um vas vuku nazad u toplu ugodu i maštu daleko od stvarnog života, obaveza, odluka… Ne, to nije samo lijenost nego baš aktivan proces biranja da ostanete izvan realnosti ili radite bilo šta umjesto zadataka koje trebate raditi.
I sve češće čujete sebe kako govorite: „Sutra ću…“, „Ne da mi se“… “Valjda ću stići…“. Ovo zadnje (sve što počinje sa „vjerovanjem“) je najopasnije jer dodatno potvrđuje da sumnjate, da niste sigurni, da ste kolebljivi… I onda se požalite drugima a oni vas, iz dobre namjere, ohrabre „da vi to možete“ što vas još više gura pred zid i pitanje da li je to stvarno tako?! Lančano, sumnja budi strahove da nećete uspjeti, a onda opet – još više odlažete. Samo tu nije kraj lanca, jer nakon odlaganja slijedi PATNJA zbog odlaganja.
Nekoliko je glavnih razloga zašto odlažemo obaveze, zadatke.
Neko to radi zbog pomenutog straha od neuspjeha, neko zbog potrebe za adrenalinom i stizanja „u zadnji čas“, a neko upravo samo zbog čiste potrebe za sanjarenjem… Ipak kod većine preovladava nedostatak volje i otpor zbog vraćanja u svijet odgovornosti i stalnog donošenja odluka…
